Nikada ne udarajte svoje dijete!

Svaki roditelj zna kako ga dijete može izludjeti i dovesti u situaciju kada poželi udariti ga po guzi, no nemojte si dozvoliti da to doista i učinite. Maknite se od djeteta, umijte se hladnom vodom, vrištite u jastuk... Pokušajte potrošiti nakupljenu negativnu energiju na drugi način koji ne ugrožava vaše dijete. Zašto ne udarati? Mnogo je razloga. Udaranjem djetetu šaljete one poruke koje mu vjerojatno nikada ne biste htjeli usaditi – da je u redu udariti slabijeg od sebe, da je u redu udariti osobu koju voliš, da je u redu udariti kad ne znaš miroljubivi izlaz iz situacije, da je u redu primijeniti fizičku silu, da se roditelje "sluša" zbog straha... Neka vaš autoritet nad djetetom, koji je neosporno potreban, počiva na ljubavi, a ne na strahu. Zadnje, ali ne i najmanje važno – u našoj je državi udaranje djece kažnjivo zakonom.

Poštujte dijete!

Vaše dijete, ma koliko malo bilo, ima svoju osobnost, interese i želje. Iako je maleno, ono je također ljudsko biće koje zahtijeva odnos pun ljubavi i uvažavanja. To ne znači da mu morate ispunjavati svaki prohtjev, ali biste ga trebali pustiti da slobodno izrazi svoje želje, iako će neke od njih možda biti odbijene. Ne ismijavajte ga, ne umanjujte njegove strahove ili dvojbe, nikada ga ne vrijeđajte niti omalovažavajte. Nikada nemojte smetnuti s uma da to maleno biće ima svoj integritet koji vi niti itko drugi ne smijete narušavati.

Igrajte se s djetetom.

Vašem djetetu potrebno je vrijeme koje provodite u igri. Ne morate se igrati satima, stručnjaci tvrde kako je dovoljno i pola sata dnevno, ali to mora biti vrijeme u kojem vas neće prekidati zvonjava mobitela i tijekom kojeg nećete paralelno kuhati ručak. Slijedite dijete i njegove želje i budite sigurni da će takva potpuno predana igra napuniti vašem djetetu baterije!

Komunicirajte.

Pokažite iskren interes za ono što dijete radi, razgovarajte o njegovim razmišljanjima, osjećajima i svakodnevnici. Pričajte mu i vi o tome što ste vi radili, što volite i ne volite... Dijete učite verbalizaciji osjećaja kako bi kad odraste moglo točno detektirati svoje osjećaje i naučiti nositi se s njima na pravilan način. Dopuštajte mu da samo izreče svoje želje i potrudite se što češće mu davati mogućnost izbora. Sve objašnjavate i pričajte od najranije dobi – naravno, ne zaboravite ga i slušati.

Budite iskreni prema djetetu.

Većina djece gotovo instinktivno osjeti kada ih roditelji „muljaju“. Izbjegavajte takav odnos i od početka budite iskreni prema djetetu. Uvijek mu govorite istinu o važnim događajima, promjenama i slično, ma kako škakljiva pitanja mogla biti, jer dijete instinktivno osjeća kad mu nešto tajite, ali ne zna dokučiti i protumačiti što se dogodilo. Roditeljska je obveza reći djetetu istinu na njemu prihvatljiv i razumljiv način, uz činjenice i bez pretjerivanja s detaljima te onoliko koliko za svoju dob može prihvatiti.

Hvalite dijete.

Pohvala je daleko učinkovitija od kazne. Dokazano je da su djeca sklona ponavljati ono ponašanje za koje su nagrađena, makar to bilo samo u obliku pohvale. Nemojte se bojati da biste mogli stvoriti malog egomanijaka, jer se to neće dogoditi. Pokušajte izbjegavati kažnjavanje i pridavanje pažnje neželjenim oblicima ponašanja, već se u potpunosti fokusirajte na pozitivne stvari koje je dijete učinilo. Na kraju svakog dana prisjetite se jedne dobre stvari koje je dijete taj dan napravilo i pohvalite ga. Neki roditelji vole nagraditi dijete putem „smješka“ – nasmijanog lica koje nacrtaju na papiru i stave na zid. Ako vam se ta ideja sviđa, možete je isprobati i dogovoriti s djetetom da će za 5 dobivenih smješka zaraditi nagradu.

Vjerujte svojim instinktima.

Čini vam se da je dijete bolesno, no rodbina vam govori da paničarite. Imate osjećaj da ste nečim povrijedili svoje dijete, ali sestra vam tvrdi kako umišljate. Ne dajte se smesti. Roditelji najbolje poznaju svoje dijete i mogu predosjetiti ako nešto ne valja. Ne potiskujte svoje instinkte i dopustite im da budu vodič pri vašim postupcima i odlukama.

Budite dosljedni.

Nije uvijek lako, ali je dugoročno jedino isplativo. Većina roditelja padne u zamku popuštanja da bi (kratkoročno) riješili neki problem – na primjer, kažete djetetu da mu nećete kupiti neku igračku, no na kraju mu, nakon njegovog polusatnog vrištanja, plakanja, moljenja i kumljenja – tu igračku ipak kupite. Srežite takve situacije u startu – čim vidite da će doći do neke konflikte situacije, odmah se upitajte hoćete li na kraju popustiti pod pritiskom. Ako hoćete, onda je bolje da popustite odmah. U suprotnom djetetu šaljete poruku da ćete uvijek promijeniti svoju odluku ako se ono dovoljno potrudi i gubite kredibilitet. Odvojite bitno od nebitnog i ne inzistirajte na stvarima koje vam nisu doista važne.

Pazite na djetetovu prehranu.

Nije nužno da hranu za djecu kupujete isključivo u dućanima sa zdravom hranom, no poželjno je težiti uravnoteženoj prehrani, izbjegavati lošu hranu, a slatkiše umjereno dozirati. Dakle, djetetov jelovnik treba se temeljiti na voću, povrću, žitaricama, mliječnim proizvodima i ribi ili mesu, a hranu poput pašteta, hrenovki, grickalica, jela prženih u puno ulja te instant hranu (juhe iz vrećica i slični gotovi proizvodi) djeca bi trebala u potpunosti izbjegavati. Ako vaše dijete ipak jede takve namirnice, potrudite se svesti ih na što manju mjeru i obogatiti mu jelovnik primjerenijom hranom. Ne zaboravite da se prehrambene navike stvaraju u najranijem djetinjstvu te da su vodeći uzrok smrtnosti u Hrvatskoj bolesti krvožilnog sustava, koje su nerijetko usko povezane s lošom prehranom. Dajte u startu svom djetetu mogućnost da doživi duboku starost.

http://www.roditelji.hr/beba/zdravlje-i-prehrana/zlatna-pravila-odgoja-djece.html