Oduvijek ljudi u gori osjetili miris svježeg kruha. No znali da ih to vile mame. Jednom gladan jedan pastirčić ne uspije odoljeti. Stao na ulaz u špilju, pa gleda vilu. Vidi – lijepa je, ali spazi njena konjska kopita. No digne on pogled, pa je gleda samo u zlatne kose. A vila ga upita je li gladan, što on potvrdi. I vila mu dade toploga kruha. On se zasiti, a vila ga pozove da opet dođe. Kasnije, on se pohvali ostalim pastirčićima: „Ma, znate li vi da su gore vile, i toplog su mi kruha dale! Gore, ispod samog orlovog gnijezda.“ ...

Cijelu legendu u obliku slikovnice možete pročitati u priloženom dokumentu kao ppt prezentaciju.