Zelena je rekla: “Jasno je da sam ja najvažnija. Znak sam života i nade. Mene su izabrali za travu, drveće i listove. Bez mene bi sve životinje umrle. Pogledajte bilo koje selo i vidjećete da sam ja u većini.”

Plava je prekinula: “Ti samo razmišljaš o zemlji, ali zaboravljaš nebo i mora. Voda je osnova života koju povlače oblaci iz dubina mora. Nebo pruža prostor, mir i spokoj. Bez mog spokoja vi biste bili niko i ništa.”
Žuta se zakašljucala: “Svi ste tako ozbiljni. Ja donosim smijeh, zabavu, Mjesec je žut, zvijezde su žute. Kad god pogledate u suncokret cijeli se svijet počinje smijati. Bez mene svijet ne bi bio zabavan.”

Narančasta se potom ubacila: “Ja sam boja zdravlja i snage. Mene možda nema u izobilju, ali sam dragocjena jer služim ljudskom životu. Ja nosim najvažnije vitamine. Sjetite se samo mrkve, tikve, narandži, manga i papaje. Ja nisam na sve strane kao vi, ali kada nebo popunim kod izlaska i zalaska sunca nijedna od vas mi nije ni do koljena.”
Crvena je ovdje poludjela: “Ja sam vladar svim bojama. Ja sam krv – životna krv. Ja sam boja opasnosti i hrabrosti. Ja sam uvijek spremna da se borim za pravi razlog. Ja pretvaram vatru u krv. Bez mene bi Zemlja bila prazna kao što je Mjesec. Ja sam boja strasti i iljubavi, crvene ruže i maka.”
Ljubičasta se pridigla, onako visoka i nadmena: “Ja sam boja aristokratije i moći. Kraljevi, generali i biskupi su mene uvijek birali jer sam znak autoriteta i mudrosti. Ljudi se ne usuđuju da meni protivrječe. Slušaju i pokoravaju se.”

Indigo je na koncu progovorila, mnogo tiše od ostalih, ali podjednako odlučno: “Razmislite malo o meni. Ja sam boja tišine. Jedva da me primjećujete, ali bez mene je svaka od vas suvišna. Ja označavam misao i promišljanje, sumrak i duboku vodu. Svi me trebate za ravnotežu i suprotnosti, za molitvnu i unutrašnji mir.”

I tako su boje nastavile da se prepiru jer je svaka bila ubijeđena da je baš ona nadmoćnija od drugih. Njihova svađa je postajala sve glasnija i glasnija. Odjednom je počelo da grmi i sijeva, ogroman pljusak se sručio na sve njih. Boje su se preplašile i zbile se jedna u drugu. Kada je oluja dostigla maksimum začuo se glas kiše:

“Vi glupave boje, prepirete se i pokušavate druge pokoriti. Zar ne znate da ste sve vi stvorene sa određenom svrhom, jedinstvene kakve jeste i različite? Uhvatite se za ruke i dođite mi.”

Tako su boje i učinile. Kiša je nastavila:
“Od sada, kada počne padati kiša, svaka od vas će se protegnuti po nebu u velikom luku boja koje će vas podsjećati da možete živjeti zajedno. Duga je znak nade u bolju budućnost.”

I tako, kad god ugledate dugu na nebu, prisjetite se da svi mi imamo svrhu zbog koje smo ovdje, neki više, neki manje važnu. Važnije od svega je da jedni druge poštujemo.

Izvor: http://www.mudremisli.com/2012/05/boje-prijateljstva/

NIJANSE BOJA - slideshow