Roditelji imaju potrebu da ih djeca trebaju. Tinejdžeri imaju potrebu ne trebati roditelje ( Faber i Mazlish prema Ginott 2006.).

Tinejdžeri se na putu osamostaljivanja počnu udaljavati od roditelja ili učitelja jer to vide kao jedini način da izbjegnu kontrolu i počnu se ponašati i osjećati kao odrasle osobe. Kažu da samo žele pravo na izbore i donošenje odluka o tome što će im se dogoditi. Postupci roditelja, koji su često besmisleni ili pogrešni,  govore im da na to nismo spremni. Ne znaju da je uzrok tome bespomoćnost roditelja, strah i briga za tinejdžere, zbog kojih pribjegavamo još većoj kontroli i dolazimo u sukob. A zapravo je snaga našeg odnosa jedina kontrola nad njima i situacijom.