Jednom davno, jako, jako davno, na golemu bijelom oblaku živio je kralj zlatna srca. Uvijek je rado pomagao svakome tko bi se našao u nevolji pa ga prozvaše Zlatanom. Tome kralju Zlatanu bijaše sasvim lijepo na oblaku. Mogao je uvijek danju gledati Sunce, a noću Mjesec i zvijezde, mogao je s visine promatrati sve što se događa dolje na zemlji, a mogao je vidjeti i najdublje dno mora. No jednoga dana kralju sve to dojadi.
- Oh, kako sam tužan! Zašto nemam veliki dvorac kao svi ostali kraljevi? - plakao je i plakao kralj Zlatan, a krupne mu suze kapale na oblaki padale na zemlju.........