Roditelji trebaju biti strpljivi. Dijete se mora naviknuti na mnogo toga: drugu djecu u razredu, učiteljicu/učitelja, školsku zgradu, put od kuće do škole. Roditelji moraju dati dovoljno vremena djetetu da se prilagodi novoj situaciji ne uspoređujući ga pri tome s ostalom djecom.

Dob djeteta nije jedini kriterij za određivanje spremnosti i sposobnosti za izvršavanje novih obveza. Ako dijete već pomalo čita, piše i računa, ne mora značiti da je spremno za školu. Važno je da se dijete snalazi među vršnjacima, da može kontrolirati neke emocije, da je spremno odvojiti se od kuće i roditelja te da može prihvatiti i neuspjehe i sukobe s kojima će se susresti.

Samostalnoj djeci lakše je u školi, ali i u životu općenito. Zato bi roditelji trebali poticati samostalnost u izvršavanju svakodnevnih obveza – odijevanju, obuvanju, svlačenju, izuvanju, spremanju školske torbe i sl. Usmjeriti odgoj prema osamostaljivanju ne znači prepustiti dijete samome sebi. To, naprotiv, znači da će roditelj svoje dijete shvaćati ozbiljno i cijeniti ga, da će se odviknuti od činjenice da sve uvijek zna bolje i stalno objašnjavati što i kako treba raditi.

Što je djetetu sadržaj zanimljiviji, to će se uspješnije i dulje koncentrirati. Koncentracija se uglavnom vježba kroz rad, ali i u igri. Važno je da u takvoj igri sudjeluje što više ukućana.

Rječnik se obogaćuje čitanjem i zato nemojte prestati čitati djeci samo zato što to sada mogu i sami. Čitanjem dijete obogaćuje rječnik, ali i maštu. To je najbolji poticaj da nauči čitati i pisati