Papir se uglavnom pravi od drva. Ali suvremeni papir se pravi i od stare tkanine, slame i bambusa. Reciklažom se nov papir dobiva od starog (čak i od starog novca). Još od vremena kad je pronađeno pismo, ljudi traže površine pogodne za pisanje. Grebali su simbole na kamenu, utiskivali su riječi u glinu. Kasnije su ih urezivali u ploče iskovane od bakra i bronce.

Prije nekih 2300 godina Egipćani su pisali na presovanim trakama papirusa, biljke koja raste u močvarama (“papirus” je riječ od koje potječe riječ “papir”). Drugi su svoje riječi stavljali na životinjske kože, koje su prethodno razvlačili da postanu tanke, a onda sušili da bi dobili materijal zvani pergament. U Kini, gdje su se četkica i mastilo koristili prije više od 2200 godina, pisalo se na tkanini. Onda je, prije oko 1900 godina, tamo prvi put proizveden pravi papir, tako što su od vlakana tkanine napravljeni tanki listovi. Do sredine XIX stoljeća papir se svuda u svijetu uglavnom pravio od stare tkanine. Krpe su se mlatile dok se ne raspadnu, a zatim su se vlakna potapala u veliku bačvu vode. Onda se u vodu spuštala rešetka, na kojoj su se skupljala vlakna u tankom sloju, dok je voda otjecala kroz rupe rešetke. Sloj vlakana bi očvrsnuo u toku sušenja, a zatim bi se sjekao na listove papira.

Danas postoji nekoliko postupaka kojima se drvo pretvara u papir, ali su svi u osnovi slični. Prvo, drvo se mora posjeći i isjeći u cjepanice. Cjepanice se premještaju u ogroman cilindar koji se vrti, da bi im se sastrugala kora. Ostrugane cjepanice odlaze u stroj za cjepkanje koji ih pretvara u iverje. Nakon toga stroj za sitnjenje drva ili agresivne kemikalije (ili i jedno i drugo) rastavljaju iverje na pojedinačna vlakna. Mokra vlakna se nazivaju pulpa – to je žućkasta ili smeđa kaša Vlakna pulpe se peru da bi se oslobodila kemikalija, a onda se mlate i trljaju. Ako papir treba da bude u boji, pulpi se dodaje boja. Zatim vlakna, pomiješana s mnogo vode, teku preko pokretne žičane rešetke. Vlakna se skupljaju na vlažnoj mreži rešetke, dok voda otječe kroz nju. Sada je pulpa zvanično – papir. Prese ga ravnaju, a onda se navlači na ogromne cilindre i suši. Kad se papir, koji je često širok čitavih šest metara, osuši, razmotava se i siječe na potrebne formate.

https://www.youtube.com/watch?v=xn25Eb_TZzs