"Razlog zbog kojeg većina djece ne voli školu nije to što je rad pretežak, nego jer je potpuno dosadan" (dr. Seymour Papert, prof. na Institutu tehnologije u Massachusettsu). Prema izvještaju Američke akademije za pedijatriju (American Academy of Pediatrics) nestrukturirana igra je zdrava i predstavlja temelj za pomoć u usvajanju socijalnih, emocionalnih i kognitivnih vještina, ali i kao pomoć u nošenju sa stresom.

Različite igre štite djetetov emocionalni razvoj, a nedostatak slobodnog vremena i užurban način života izvor je stresa, tjeskobe, a kod mnoge djece može dovesti i do depresije.

Pedagozi su uočili moguće prednosti igre kao oblika učenja:
vrlo je lako postići najveću moguću koncentraciju pažnje;
emocionalni stav djece prema igri je pozitivniji nego prema "ozbiljnom" učenju;
aktivnost djece u igri veća je nego u drugom obliku učenja;
u igri se djeca manje umaraju nego pri ozbiljnom radu;
igra povećava motivaciju, interes, izaziva veću pažnju, te učenje čini zanimljivijim nego drugi način rada;
učenje i pamćenje činjenica podjednako je u igri kao i pri korištenju teksta ili izlaganja, ali je pojedinim ispitivanjima ustanovljeno da je igra ipak djelotvornija;
naučene sadržaje djeca duže pamte i lakše primjenjuju ono što nauče u igri;
igre simulacije pozitivno utiču na osjećaj kontrole okoline i vlastite sudbine, jer učenik tako može steći dragocjeno iskustvo, što na drugi način nije moguće;
igre se mogu primijeniti s učenicima različitih uzrasta i različitih sposobnosti, ali se pokazalo da su posebno korisne za djecu koja se ne mogu iskazivati, djecu iz deprimiranih socijalnih sredina ili onu koja imaju neke druge poteškoće.

Međutim korištenje igara u nastavnom procesu zahtijeva velik angažman nastavnika. Nastavnici moraju znati zašto uvode neku igru u nastavu i što žele tom igrom postići. Da bi se igre svrhovito koristile najvažnije je prvo upoznati učeničke potrebe. Treba voditi računa da je igra prilagođena dobi i intelektualnim sposobnostima učenika, a izuzetno je važno prilagođavanje igre pojedinim učenicima unutar razrednog odjela. Igra prilagođena slabijim i prosječnim učenicima često će biti prelagana i nezanimljiva boljim učenicima, dok će igra prilagođena boljim učenicima biti preteška slabijim učenicima, te je oni jednostavno neće moći pratiti. Kako bi igra bila što dinamičnija, zadaci ne bi trebali biti predugački, treba procijeniti koliko će vremena igra trajati, a da ne postane dosadna.

Igre se mogu koristiti pri:
ponavljanju
usvajanju različitih novih sadržaja
uvježbavanju ili
kao uvod u novo gradivo.

Mogu se koristiti za:
individualan rad
rad u parovima ili
grupni rad.
Učenje kroz digitalne igre


Učenje kroz digitalne igre može biti nadopuna predavanju u učionici. Učenje kroz digitalne igre otkriva nove načine dizajna nastave pomoću informatičke i komunikacijske tehnologije i istovremeno pruža učenicima mogućnost stjecanja vještina i sposobnosti.
Učenicima korištenje igara za učenje može predstavljati učenje i zabavu, suočavanje s izazovom i postizanje boljih rezultata, isprobavanje različitih uloga, razvijanje sposobnosti eksperimentiranja i promatranja rezultata istog, sposobnost izražavanja osjećaja, razmišljanje o određenim konfliktnim situacijama.
Nastavnici primjenom igara za učenje efikasno dopiru do nove generacije učenika koji takve alate koriste od ranog djetinjstva. Kroz igru nastavnici mogu dati uvod u novu temu učenja, kojom se povećava zanimanje učenika za tu temu ili kao dodatnu aktivnost za mnoge druge svrhe, npr. za stvaranje složenih mogućnosti učenja, povećanje motivacije učenika, ili kao drugi način interakcije i komunikacije.
Digitalni urođenici

U članku Digitalni urođenici, digitalne pridošlice: Razmišljaju li doista drugačije? Marc Prensky kaže: „Djeca današnjice socijaliziraju se na bitno drugačiji način od svojih roditelja. Brojke su zapanjujuće: više od 10.000 sati igranja videoigara, više od 200.000 primljenih i odaslanih e-mailova i trenutno razmijenjenih poruka na Internetu (IM poruka); više od 10.000 sati razgovora na mobitel; više od 20.000 sati provedenih pred televizorom (čemu je uvelike pridonio MTV), pogledano više od 500.000 promidžbenih poruka – i to prije nego što mladi diplomiraju. Te, možda, u najboljem slučaju, 5.000 sati provedenih u čitanju knjiga. To su »digitalno urođeni« studenti današnjice.“
Izvori

Dijete i škola. Igra je efikasan oblik učenja (2006). Prosvjetni rad broj 3-4. Preuzeto 15.6.2007. s http://prosvjetnirad.cg.yu/broj3-4_06g/05.htm.
Prensky, M. (2006). Digitalni urođenici, digitalne pridošlice: Razmišljaju li doista drugačije? Edupoint časopis. Preuzeto 15.6.2007. s http://www.carnet.hr/casopis/32/clanci/2.

Autor: Jasminka Maravić