Osnovna škola Supetar

Zahvaljujemo Karli i Mati, koji su imali zadatak naučiti tekst, biti glumci te posvetiti svoje vrijeme ostalim učenicima. Zadatak su odlično odradili te nas svih ugodno iznenadili i obradovali.

Slike obilježavanja ovih dvaju datuma te tekst igrokaza, pogledajte u nastavku.

POŽURIMO SE U ŠKOLSKU KNJIŽNICU

Učenica šeta i čita knjigu. Učenik je zaustavlja i prigovara:

M: Bože dragi! Tko je vidio putem čitati?! S obzirom koliko se zadubiš dok čitaš, moglo bi sutra u novinama pisati (širi ruke i rukama oblikuje novinski naslov) ''Zabila se u autobus, zbog KNJIGE!' (valja se od smijeha). Ne, ne čekaj, još bolje ''Upala u kanalizaciju jer je ČITALA!'' (govori kroz smijeh i proizvodi posprdni zvuk).

Ž: (odmahuje rukom dok čita Miru Gavrana ,,Zaljubljen do ušiju“) Samo se ti kidaj od smijeha! Hm, bistar si k'o gusti sok. (M se zbunjeno češe po glavi uz tiho izgovaranje gusti sok) Ova knjiga je predobra da bi se na tebe obazirala. Miro Gavran ima savršene knjige. Moram ovu danas dovršiti jer je u školsku knjižnicu došla još jedna njegova knjiga ,,Ljeto za pamćenje“. Jedva čekam! (uzdahne i nasloni knjigu na prsa).

M: Zvučiš kao da si opsjednuta knjigama. (odglumi hod zombija izgovarajući riječ knjiga više puta) Čitaš sto na sat. Gubiš vrijeme bezveze. Ja za to vrijeme pošaljem sto poruka na Whatsapp, saznam sve što je novo, odigram par igrica na mobitelu i uživam. (stavi ruku na glavu i ispruži nogu kao da se odmara)

Ž: Tko kaže da sam opsjednuta?! (sklopi knjigu ljutito) Nisam, samo nemam vremena jer imam mnogo za učiti. A tooooliko je dobrih knjiga. Samo u školskoj knjižnici su (počinje vaditi iz torbe i nabrajati) Sanja Pilić, Branka Primorac, Miro Gavran, a i stranih autora koliko ti srce poželi. Barem da dan traje 48 sati! Ili da imam lančić kojim zaustavim vrijeme ili ga vratim. Uh!

M: Odakle ti takve ideje, previše čitaš, a kad ne čitaš onda očito gledaš previše filmova. I to znanstvenu fantastiku. Malo si ČUK, ČUK. (vrti prste oko glave i glumi da je poludjela)

Ž: Ooopaaaa (stavi ruku na struk uz lagano ljuljanje), pa nisi ti toliko blesav, čak se u žanrove razumiješ. Ne gledam previše filmova, to je radila Hermiona Granger u Harry Potter i zatočenik Azkabana, kako bi stigla u isto vrijeme slušati što više izbornih predmeta.

M: Pa eto, nisi morala čitati tu knjigu da bi to saznala, imaš Harry Potter filmove i uštedila bi vrijeme da si umjesto knjige pogledala film. Ne razumijem kako ti se da čitati dodatno, dovoljno su lektire, a i samo učenje je već čitanje.

Ž: Kad čitam knjige onda sama zamišljam svjetove, ljude, boje, prostore, onako kako meni odgovara. I uživam u tome. U svakoj se knjizi može nešto naučiti, bezobzira je li to njena prva namjena. U filmu je sve servirano i često se razočaram jer se ne prikažu neki najbolji dijelovi knjige zbog ograničenog vremena. A i knjiga obogaćuje tvoj rječnik. Zbog toga sam elokventna i nemam problema sa zadaćnicama iz hrvatskog jezika!

M: Ti si elo...štaaa?! Please, speak croatian!

Ž: Jaooo, to jest hrvatski jezik, elokventan znači rječit, dobar govornik.

M: I to sve zato što čitaš?! (čudi se) Uvijek sam se pitao zašto tebe odabiru za sve predstave i kako to da imaš najbolje ocjene. Ima li išta ljubavi u tim knjigama? (nanginje se uhom i čeka odgovor)

Ž: Prepune su ljubavi, i dobrih dječaka koji znaju kako razgovarati s djevojčicama za razliku od vas stvarnih dječaka. Pravi ste neandertalci, znaš!?

M: Ne treba ti knjiga za ljubav. Da manje čitaš sigurno bi vidjela koliko dječaka je na tebe ''bacilo oko''. Namigne.

Ž: Lažeš! (opali nogom o pod i ljutito prekriži ruke) Vama je u ovoj dobi najvažnije gdje ste spremili sendvič i kad će marenda!

M: Ozbiljan sam! Odvedi ti mene u školsku knjižnicu i preporuči mi knjigu u kojoj su dobri dječaci, kao ona što si rekla „Pamet za ljetovanje“, a ja ću tebe upoznati sa svim tračevima u školi.

Ž: „Ljeto za pamćenje!“ Blesane! Težak slučaj (odmahuje glavom), ali dogovoreno! Požurimo se u školsku knjižnicu!

M: Vjerojatno imam zakasnine. Inače dolazim samo triput godišnje. Knjižničarka će pasti u nesvijest! (nasmije se i počeše po glavi)

autor: Daria Gospodnetić