preskoči na sadržaj

Osnovna škola Supetar

Vijesti

Naša mašta može svašta

Autor: Sandra Dasenčić Eterović, 8. 11. 2012.

Povodom   Mjeseca knjige i središnje teme Europska godina aktivnog starenja i međugeneracijska solidarnost nastali su ovi naši  radovi.

Radove  ćemo pročitati   na  zajedničkom susretu s umirovljenicima.

 

Pomogla son

             Če  mi je  danas  sriton  don ? Bome rojendan mi je . Skoknula son  do  butige kupi novu veštu  , a doma pun  armerun  robe. Pa son opeta  išla  kupit neku  smjesu za koloče. Ve son se  umorila.

      Kad son   sve obavila  krenula son pul doma i  sve son mislila  kako ću se lipo  izvolit na  kauč  i gledot seriju   . Evo  vesan na po puta , a  storiji  susid  me zamoli  da mu gren na pazor  po  jabuke.  Sad  je  vajalo trkat  do   kraja  rive  i opet nose. A če  ću , triba pomoć  starijem  svitu .  Obavila som i to .

   Evo me  napokon doma  .  Ma koje ležonje !  Triba  materi  pomoć  oko  koloči  .  Ma ni mi teško . Nikako son sva  sritna  kako son pomogla   susidu   i kako  me ono lipo  pogladi po glovi.

 

Bepa  Katić  IV.  b

 

 

 


;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;

 

Pomogla  sam

 

   Tu sedmicu  nastava je bila ujutro . Probudila sam se kao i obično u  sedam  sati te pojela  doručak i počešljala se. Stavila sam  torbu  na leđa i izjurila iz stana.   U  zgradi se nije ni muha  čula . Svi stanari  su spavali   osim jednog. Na  drugom katu  je  živjela jedna jako  stara  gospođa  koja bi se uvijek rano dizala da bi mogla  čistiti i prati . Htjela je  da joj sve bude čisto i uredno iako   više nije mogla  toliko  raditi.

 U  školi smo naporno  radili , učili smo novu  lekciju  i pisali  ispit  iz  matematike. Čim je zazvonilo zvono za  kraj  brzo  sam spremila knjige u torbu  i odjurila  kući  kao  strijela. Na  putu prema  kući  razmišljala  sam   o  tome  kako  ću  se kad  dođem   zavaliti  na krevet i gledati televizor. Došla sa kući i pozdravila  mamu  kad on  netko zvoni. Otvorila sam vrata i ugledala onu  staricu  s drugog  kata.

Pomislila sam kako  će mi  dati  čokoladu zato što mi je  često  donosi i  govori mi kako  sam dobra.  Ne  znam  je li to  istina , ali nema  veze.  Došla  me je zamoliti da joj  odem u samoposlugu po  ulje  jer joj je ponestalo  , a  upravo je  pržila krumpire. Meni se  baš i nije dalo , ali morala  sam  jer  me mama  ne bi  prestala  gnjaviti i govoriti  mi :  „ Hajde  Jana , hajde Jana ! „ . Naravno  brzo sam to obavila i starici  donijela  ulje , a ona je meni dala deset  kuna za sladoled. Nisam uzela taj novac  jer znam  da joj  tih deset kuna   mnogo  znači  jer ima  malu mirovinu i jedva može od nje preživjeti.

  Poslije sam se osjećala  tako sretno i radosno što sam mogla pomoći toj starici te mi je srce od ponosa tako jako lupalo.  

                                            Jana  Šesnić  IV. b

;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;;

 Nonin  zidić

     Mama i teta  su  doveli mene i  moje  dvije rodice  na čuvanje kod none. Tamo smo i prespavali.  Čim smo se ujutro digli pojurili  smo se igrati  na  dvorištu.

   Moja starija rodica i ja  smo vidjeli da nona nešto  radi. Rušila je zidić  čekićem  i plus je morala skupljati kamenje. Posve se umorila.

Dobro  smo se zabavljali  , ali smo odlučili prekinuti igru i pomoći noni.

Rodica je skupljala  kamenje , a ja sam  razbijao zid. Kad smo završili bili smo  jako umorni.

  Sad  znam  kako se nona  osjeća  kad mora  kupiti za  nama i od tada  čistimo sve što smo izneredili.

 

                                                  Duje Glušević  IV. b

 

Moj nono

 

 Moj nono  je srednje  visine  i debelog je stasa. Ima smeđe  oči  , pravilan nos  i punačka  usta. Ćelav je . Najviše  voli nositi  rebatinke  , bijelu majicu i trenerku. Vrijedan je . Radi u konobi Luna. Ja i moj nono zajedno učimo kuhati  i peći palačinke . Naučio me je kako ispržiti  krumpire  i ispeći  čevape . Volim svog  nonota!

KRUMPIRI

  • oguli  koru
  • nožem iskidaj  tanje komade krumpira
  • na tavu stavi ulje / tri kapi /
  • kad krumpiri ulove boju gotovi su
  • stavi ih u plastičnu posudu
  • promiješaj ih
  • pojedeš ih

 

PEČENI ČEVAPI

  • kupiš  čevape
  • naložiš vatru
  • stavi čevape
  • nakon 15  minuta su gotovi
  • pojedeš ih

 

 

Matea Martinić  IV. a

 

Moja   nona

 

Moja  nona  je srednje  visine  i stasa. Glava  joj je duguljasta. Ima lijepe  smeđe  oči  i duguljasti nos. Kad se  nasmiješi  vide joj se čisti bijeli  zubi. Ima kratku  crnu kosu. Ruke su joj nježne kao  pamuk.

Obožavam kad zajedno pravimo hrstule i razne kolače. Nekad  čupamo  travu u njezinom dvorištu . Povremeno  joj  pomažem oko  kućanskih poslova. Mnogo je volim. Također i ona mene.

                                                     Nela  Dragičević IV. a

 

 

Moj nono

Moj nono je  visok ,jak  i debeo . Glava mu je okrugla . Kosa mu  je sivo crna , a  oči su  mu svijetlo plave. Kad se nasmije usta su mu velika. Ima dugačke ruke i noge. Na  njima  ima mnogo dlaka. Kad radi poslove u polju uvijek odijeva staru odjeću, a kad  je sunčano stavi i kapu. Također  lovi ribe i lignje.  Moj nono je jako veseo i vrijedan . Umirovljenik je , ali svejedno ore zemlju, kosi travu , bere masline i gradi kućice. Nedjeljom na misi pjeva i čita poslanicu. Dobar je prema  meni . Često idemo u Split . Tamo se  šetamo i idemo u kupovinu. Jako me voli  . Ja njega isto puno volim.

  Jerko Vladislavić  IV. a

 

 

 

 

 




e-Dnevnik


Učenički blog

MRVICE SA ŠKOLSKIH HODNIKA

OŠ Supetar

Tražilica
Sigurniji internet

IGRA INTERLAND

Korisni linkovi
Kalendar
« Travanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
Prikazani događaji

Časopisi

CMS za škole logo
Osnovna škola Supetar / Porat 25, HR-21400 Supetar / os-supetar.skole.hr / ured@os-supetar.skole.hr
preskoči na navigaciju