Osnovna škola Supetar

Očigledna je činjenica da djeca i mladi danas sve manje čitaju, od knjige bježe kao vrag od tamjana, a čitanje iz zadovoljstva smatraju istinitim kao i postojanje Zubić Vile. Zašto je tako u ovome je trenutku manje bitno, važno je da nesklonost spram čitanja ne proizlazi iz prirode suvremene djece tehnološko-digitalne ere (čime se tumače njihove nesimpatije prema knjizi), već iz naučenosti da je čitanje dosadno, nezanimljivo, naporno i nekorisno. 
Od nepopularnosti čitanja gora je samo pozerska popularnost. ''Čitanje je in'' ili trend poziranja s knjigom i šupljeg gutanja stranica samo radi uklapanja u koncept intelektualnosti, jalovo je gubljenje vremena jer je takvo čitanje površno i ne može potaknuti promjenu u znanjima, napretku sposobnosti, niti djelovati na širenje horizonata. Stoga je usađivanje istinske ljubavi prema čitanju preduvjet toga da djeca uranjaju u knjige kao u druge dimenzije, da se užive u fiktivne svjetove, da uživaju u virtuoznosti jezične arhitekture i da iz svega toga uistinu crpe hranu za jačanje svog mozga i prikupljaju materijal za izgradnju svoje osobnosti

1. Zato što je pristojnije reći korpulentan nego debeo (RJEČNIK I IZRAŽAVANJE)

Među djecom i mladima može se primjetiti naveliko upotrebljavanje jedne riječ pri opisivanju događaja, raspoloženja, uvjerenja i svijeta općenito, radi se o riječi ono: "Bili smo na igralištu i onda ono'', "A osjećam se ono","Nije mi to baš nešto jer ono'. Famozno ono postalo je univerzalni nadomjestak za prepričavanje zbivanja, ocrtavanje svog unutrašnjeg stanja i argumentiranje svog mišljenja. Čitanje je jedno od sredstava za pomicanje s mrtve jezične točke figurativno utjelovljene u neodređenoj riječi ono prema fleksibilnom jezičnom izražavanju i određenim sadržajima. 

2. Zato što ništa ne postoji dok to ne zamislimo (MIŠLJENJE – ZAMIŠLJANJE – MAŠTANJE)

Knjiga je medij koji nam ne servira gotovu sliku, za razliku od televizije koja nam pruža kompletan vizualni doživljaj, pri čemu mašti ne ostaje puno praznog prostora za popunjavanje i zamišljanje. Za vrijeme čitanja mozak nužno stvara predodžbe o pročitanome, riječima opisane likove i mjesta, pa čak i ponašanja i osjećaje, transformira u žive slike s oblicima i bojama i zvukovima; drugim riječim, za vrijeme čitanja mozak radi, a to što radi znači da uvježbava, trenira svoje sposobnosti. svi zamišljamo drugačiju sliku; usporedbe radi, gledanjem filma o Robinsonu Crusoeu svi upijamo istu sliku i nemamo potrebe upregnuti mozak sa svrhom konstruiranja vlastitih slika. 
 

3. Zato što neizrečeno sadrži više informacija od izrečenog (ČITANJE IZMEĐU REDOVA)

Kao što je poznato, pisci često prava značenja i prave poruke umataju u usporedbe, metafore i ostale stilske figure, zato čitanje zahtjeva interpretaciju. Doslovno napisano ima dublji smisao koji treba objasniti. Djecu najviše treba podučiti upravo čitanju između redova; nisu navikli na tu dublju razinu čitanja i to je jedan od razloga zašto im čitanje nije interesantno. Jednom kada nauče tumačiti tekst u svojoj glavi, samo čitanje im postaje zanimljivije jer znaju knjigu pretvoriti u sugovornika, a samo čitanje u razgovor. Osim toga, djeca nisu bića sklona umnoj vegetaciji, oni vole otkrivati, dokučivati i spoznavati! A čitanje između redova omogućuje im upravo to! Uz to, to je korisna vještina i u stvarnome životu... 

 4. Zato što važne stvari nisu podebljane (KONCENTRACIJA)

Knjiga se razlikuje od školskog udžbenika – u kojem je važno podebljano i dopunjeno slikom ili dijagramom; od novina – u kojima dominiraju slika, masni naslov i podebljan uvod; od filma – u kojem je sve serviranu za osjetilo vida. Čitajući knjigu osoba mora samostalno pratiti ''crvenu liniju'', nema nikakvih efekata koji joj u tome pomažu, postoji samo čisti tekst. Tako se vježba fokusiranost na predmet. 
 

5. Zato što je Jules Verne najbolji turistički vodič (ČITAJUĆI PUTUJEMO)

Budući da putovanje kroz vrijeme nije moguće, a putovanja duž prostora kugle zemaljske su poprilično skupa, čitanje je jedan od načina kako možemo doživjeti različita mjesta i uživjeti se u život prošlih vremena. Što sve može biti izrazito poučno! 
 

6. Kako bi se naučilo da je kumis ukiseljeno kobilje mlijeko (UČENJE)

Dok čitamo iz zadovoljstva, razne se informacija bez ikakvog napora uglave u trajnome pamćenju. Ni kapi znoja nismo prolili, a punimo se znanjem kao enciklopedija! Gdje djeca i mladi mogu naučiti što je kibuc, što lepra, a što znači osupnut, ako ne tijekom čitanja iz razonode. 

7. Zato što i Pero Kvržica može biti uzor (STJECANJE UZORA)

Likovi iz knjiga mogu biti uzori. Dijete koje je naučeno čitati, kao primjer poželjnih osobina može odabrati nekog knjiškog junaka, može se poistovjeti s njime/njome i  poželjeti ga/je u određenoj mjeri imitirati. Trenutno dominantnim skupinama uzora - nogometašima i zvijezdama - ne bi škodilo malo književne konkurencije. 

 

8. Zato što je Kishon duhovitiji od američkih sitcomova (RAZVOJ (INTELIGENTNOG) HUMORA)

Knjige često pružaju jednu dobru, zdravu satiru, inteligentno ismijavanje života, ljudskog ponašanja, ljudske gluposti, zabluda, itd. Taj duhoviti cinizam čitatelju pomaže da si postavi  neka pitanja o društvu u kojem živi, kao i o sebi samome, te da se uzdigne iznad apsurdnosti svoga vremena. Genijalan primjer toga je Carevo novo ruho Hansa Christiana Andersena koje tematizira univerzalnu apsurdnost – vjerovanje ljudi u laž koju govori autoritet, iako je istina očigledna. U ovome primjeru laž je da car ima predivnu novu odjeću, a istina je da je car gol; iako svi vide njegovo nago tijelo, dive se njegovoj odjeći i postaju uvjereni da je car doista obučen. Svi osim jednog dječaka koji je viknuo: "Car je gol!" Ovakvi domišljati književni primjeri svakako pozitivno djeluju na razvoj duhovitosti kod djece i mladih. 

9. Zato što nas zanima tko je ubio Rogera Ackroyda (ZNATIŽELJA)

Svaki odlomak, svaka stranica novo je iščekivanje razvoja događaja. Ukoliko dijete zavoli čitanje, bit će nagrađeno onim osjećajem kada se knjiga jednostavno ne može ispustiti iz ruku... i postajat će sve ovisnije o tom opojnom osjećaju zbog kojeg se zaboravlja na vrijeme. 


10. Kako bismo suosjećali sa Sadako (RAZMIJEVANJE DRUGIH)

Knjige nam, kao rijetko koji medij, omogućuju da se privremeno nastanimo u tijelu i duši druge osobe. Vidimo stvari njezinim očima, osjećamo njezine probleme, potreseni smo tragičnim događajima iz njezina života i radujemo se njezinom uspjehu. Promjena perspektive i uživljavanje u tuđi identitet doprinose razvoju empatije i sposobnosti razumijevanja drugih ljudi.

Karla Grubišić,8b

Pročitajte više na: https://klokanica.24sata.hr/skolarci/slobodne-aktivnosti/15-razloga-zasto-bi-djeca-trebala-citati-knjige-1713 - klokanica.24sata.hr