RAZVOJ SAMOPOŠTOVANJA KOD DJECE
Autor: Ines Damjanović, 7. 12. 2015.
Samopoštovanje je negativna ili pozitivna slika o sebi. To je način na koji vrednujemo ono što činimo, ono što jesmo i rezultate koje postižemo. Svatko od nas ima neka očekivanja koja nastoji ispuniti. O ispunjenju tih očekivanja ovisi i razina našeg samopoštovanja. Stoga je bitno da osoba ima realna očekivanja od same sebe kako bi i njezina razina samopoštovanja bila zadovoljavajuća. Međutim, u većini situacija
pojedini se ljudi vrednuju pozitivno dok se drugi većinom procjenjuju negativno. Neki aspekti pojma o sebi važniji su za samopoštovanje od drugih. Ljudi se razlikuju u važnosti koju pridaju pojedinim aspektima svog pojma o sebi. Djeca također određuju svoju razinu samopoštovanja. Kod djece za određivanje samopoštovanja važna njihova procjena vlastite efikasnosti koja je temeljena na povratnim informacijama roditelja, učitelja i vršnjaka te usporedba tih procjena s vlastitim standardima vrijednosti. Ovo se prvenstveno odnosi na one aktivnosti koje za djecu imaju posebno značenje. To samo dokazuje koliko je bitno kakve povratne informacije dajemo djeci. Moramo biti vrlo oprezni i paţljivo birati riječi kada im se obraćamo. Ponekad nismo ni svjesni kakvu snagu imaju riječi i nekada bez razmišljanja kažemo nešto zaboravljajući kakav utjecaj takve riječi ostavljaju na djetetovo samopoštovanje. Samopoštovanje utječe na svaki trenutak našega života. Kako ćemo se ponašati, kako ćemo reagirati na ponašanje drugih ljudi, odabrati životne vrijednosti i suočavati se sa životnim izazovima u velikoj mjeri ovisi o tomu kako procjenjujemo vlastite sposobnosti i vlastitu vrijednost. Svaki čovjek bi trebao biti svjestan koliko vrijedi. Jedino tako moći će živjeti zdrav život ispunjen ljubavlju, srećom, dobrotom, uspjehom i prijateljstvom. Treba prvo voljeti i prihvaćati sebe kako bi mogli voljeti i prihvaćati i druge ljude.
Izvor: Jasminka Sarilar: Istraživanje stvaranja pozitivne slike o sebi; diplomski rad
Iboja_Gera_Ljubica_Dotlic_-_Ja_-_Prirucnik_za_podsticanje_decjeg_samopostovanja.pdf (3.96 MB)
Kutak za roditelje
• Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete, više bih bojala prstima, a manje upirala prstom.
• Manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala.
• Skinula bih pogled sa sata, a više bacala pogled na njega.
• Pobrinula bih se da manje znam, a da mi više bude stalo.
• Išla bih na više izleta i puštala više zmajeva.
• Prestala bih izigravati ozbiljnost i ozbiljno bih se igrala.
• Trčala bih kroz više polja i gledala u više zvijezda.
• Više bih ga grlila, a manje vukla.
• Rjeđe bih bila stroga, a puno bih mu više toga priznavala.
• Najprije bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kuću.
• Manje bih ga poučavala ljubavi prema moći, a više o moći ljubavi.
Diane Loomans
Portali |
> Priručnik za učenje ... |
> Agencija za odgoj i ... |
> Ministarstvo znanost... |
> UNICEF |
> HDPIO |
> Mreža škola bez nasilja |
On-line rječnici |
Dnevni tisak |
« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |