DJECA U PROMETU
Autor: Alda Šlender, 21. 2. 2015.
Djeca su često nesmotrena kad su u prometu. Te činjenice odrasli trebaju stalno biti svjesni i djecu podučavati oprezu
Djeca drukčije percipiraju stvari oko sebe i nisu svjesna opasnosti u prometu. Još su mali, ne znaju prometne znakove i tek skupljaju svoja prva iskustva kao pješati.
Zbog toga ne mogu predvidjeti reakcije drugih sudionika u prometu i zato se nerijetko odjednom nađu na cesti u opasnosti.
Zašto djeca drukčije vide promet? Najčešće je razlog to što često precjenjuju svoje mogućnosti pa pretrčavaju cestu i kad to je i nije opasno. Također ne znaju da automobil ne može stati kao ukopan na mjestu, a i pojmovi kao što su skliska cesta i put kočenja nisu im poznat
Pozornost
Djeca imaju drukčije prioritete od nas odraslih. Najvažnije je stići do prijatelja s druge strane ulice, uhvatiti loptu koja bježi, potrčati mami u susret. Budite uvijek svjesni te činjenice i budite na oprezu, usporite ili stanite kad vidite dijete koje se nalazi blizu ceste. Nažalost, moguće opasnosti dijete će naučiti predviđati tek kroz iskustvo.
Budite djetetu primjer
Roditelji bi trebali biti ti koji će podučiti dijete svim znanjima o prometu. Već u vrtiću djecu uče pravilnom ponašanju u prometu. Djeca uče kako prelaziti cestu, uče prometne znakove, ali i vi sami morate djetetu objašnjavati kako se sigurno kretati ulicom. Pritom i sami morate biti dosljedni.
- Ne pretrčavajte s djetetom cestu, ne hodajte po kolniku, nego po nogostupu, prelazite cestu na zebri isključivo kada je zeleno svjetlo. Djeca vas oponašaju u svemu, a tako i u ponašanju u prometu.
- Dijete mora znati da je kretanje prometnicama prilično opasno i neće biti na odmet da mu usadite oprez od jurećih automobila.
- Kad prelazite cestu, prekinite razgovor i pažljivo pogledajte oko sebe: najprije lijevo pa desno. Tek kada se uvjerite da nema opasnosti, prijeđite cestu. Dijete će naučiti da u trenutku prelaska ceste mora biti na pojačanom oprezu i da pogledom mora pratiti automobile, osobito one kojima je također uključeno zeleno svjetlo i koji vam, skrećući, sijeku put.
UČIMO SMIJEH OD DJECE,
BUDIMO VESELI KAO DJECA
Smijeh je ono što dijete čini djetetom,
što ga čini sretnim, razdraganim i veselim.
Smijeh je odraz veselja, bezbrižnosti i spontanosti.
Smijeh zbližuje, a bliskost, suradnička atmosfera i međusobno
razumijevanje djelovat će motivativno u odgojno-obrazovnom procesu.
Ono što radimo s veseljem i uz ugodu nije nam teško,
a zadaća je učitelja i škole da mladima učine godine školovanja ugodnijim i lakšim.
(Matijević, M., 1994.)
Najvažnije stvari u dječjim životima su sigurnost , ljubav , prihvaćanje i ohrabrivanje.
B. Miller
-
DESET ZLATNIH PRAVILA U ODGOJU DJECE
UDRUGA RODITELJA - KORAK PO KORAK
Portali |
> Priručnik za učenje ... |
> Agencija za odgoj i ... |
> Ministarstvo znanost... |
> UNICEF |
> HDPIO |
> Mreža škola bez nasilja |
On-line rječnici |
Dnevni tisak |
« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |