Osnovna škola Supetar

GITA I JA U BERBI MASLINA

            Pozvala sam Gitu da ide sa mnom i mojom obitelji brati masline. Iznenada, putem do polja, pitala me neočekivano: “Kako se beru masline?“ Iz prve ruke nisam znala kako objasniti. Umiješao se moj tata i rekao da se one polagano povuku prema dole. Zatim sam joj ja rekla da poslije berbe sve što smo ubrali stavimo u bačvu punu vode. Gita je htjela znati još pa me pitala: „Što onda?“ Ja sam joj odgovorila da se to poslije odnese u tvornicu ulja zvanu uljara.

            Došli smo u polje i počeli brati masline. Bilo je zabavno. Gita je žonglirala sa svim maslinama koje je ubrala. Svašta je kod Gite bilo smiješno. No, nastao je jedan problem. Jedno stablo masline je bilo previsoko. Na svu sreću, Gita se spretno popela na maslinu i pobrala sve masline što su bile gore. To je bilo nevjerojatno. Došlo je vrijeme ručka. Bilo je vrlo zanimljivo jer nam je Gita ispričala sve svoje najuzbudljivije pustolovine. Čak se i moj brat nasmijao. Vratili smo se u berbu. Gita je zaista dobro brala. Kad joj se objasni, zaista dobro radi. Bila je toliko dobra da joj je moja mama obećala dvije litre ulja. Kad smo sve pobrali, stavili smo masline u bačvu punu vode.

Nakon nekoliko dana, tata, Gita i ja išli smo u uljaru da od naših maslina učinimo ulje. Gita i ja smo gledale kako ulje izlazi iz cijevi. Kad je ulje bilo gotovo, svi smo sjeli za stol i probali ga. Mislim da je ulje ovako ukusno samo zbog naše Gite. Moja mama je ispunila obećanje. Gita je bila jako sretna zbog dvije litre ulja.

Fani Dragičević

GITA I JA U BERBI MASLINA

            Gita i ja smo prolazile poljem maslina. Bilo je puno maslina koje je trebalo pobrati, a malo ljudi koji su ih brali. Htjela sam pomoći ljudima u berbi. Pitala sam ljude možemo li im pomoći brati masline. Oni su rekli da možemo.

            Počele smo brati masline, ali Gita nije znala kako brati masline. Penjala se po stablu i hodala po njemu, pa su sve masline padale po podu. Žonglirala je s maslinama. Rekla sam joj da se masline uberu i stavljaju u košaru. Gita je počela dobro brati masline. Penjala se po stablu kako bi dohvatila one masline koje su bile visoko. Kad smo bili gotovi, masline smo odnijeli u uljaru. Poslije je bilo gotovo ulje.

            Završili smo branje. Pomogli smo ljudima. Gita je naučila brati masline i super smo se proveli. Bilo nam je baš super.

Martina Radić

PISMO IVANI BRLIĆ MAŽURANIĆ

         Gospođo Ivana Brlić-Mažuranić nama se jako sviđaju vaše knjige, a posebno ona o šegrtu Hlapiću jer ima jako zanimljivih zgoda. Kako ste smislili tako čudna imena: Gita, Mrkonja, Grga i Hlapić?

        Najdraže nam je bilo kad su majstorica i majstor Mrkonja našli svoju izgubljenu Maricu (Gitu). U priči o šegrtu Hlapiću najsmješnija nam je bila Gitina papiga jer je stalno govorila, a najzanimljivija je bila Gita jer zna svašta neobično raditi.

        Hvala na ovoj priči. Jako nam se svidjela. Pozdravljaju Vas

 Jure Mladineo i Anamarija Vladislavić Korlaet

 LIK IZ ROMANA ČUDNOVATE ZGODE ŠEGRTA HLAPIĆA KOJI BIH ŽELIO IMATI ZA PRIJATELJA

         Htio bih imati šegrta Hlapića za prijatelja zato što je dobar kao sunce. Igrali bismo nogomet i graničare. Išli bismo zajedno u školu i gledali nogometnu utakmicu. Pecali bismo ribe, vozili se u brodu i kupali se. Jahali bismo konja i trkali se. Hlapić bi uvijek pobijedio. Šetali bismo se, vozili bicikle, išli na Krunicu, krpali i gledali crtane filmove. Učili bismo matematiku i brali masline. Pomagali bismo mami i tati. Bilo bi nam baš super.

 Jan Androšević i Niko Šolić

JA SAM IVANA BRLIĆ MAŽURANIĆ

         Ovu sam knjigu napisala za svoju djecu. Hlapić je bio jako dobar i veseo, zabavan i smiješan i uvijek se šalio. Putovanje sam ubacila u priču jer kad sam bila mala uvijek sam s tatom negdje išla i to me podsjeća na tatu. Ova priča me podsjeća i na moju djecu. Ona su bila isto tako zabavna i maštovita kao Gita i Hlapić. Ja imam i puno životinja, pa sam ubacila i Bundaša i papigu. Crni čovjek se pojavljuje da bi u romanu bio sukob dobra i zla. Hlapić na putu susreće Gitu. Gita me podsjeća na moju malu Leu,a Hlapić na Tea.

        Eto, tako je nastala priča o šegrtu Hlapiću.

 Julia Restović